Početak Mesnevije – Naj name
Slušaj ovaj naj kako se žali,
Hikaju o rastanku pričajući –
Govoreći: “Otkada sam od najistana odvojen
I muško i žensko jecaju mojim naricajem.
Tražim prsa rastrgnuta razdvajanjem
Da bih razotkrio bol čežnje ljubavne.
Ko god je od izvora svoga daleko
Žudi za vremenom kad je s njim sjedinjen bio.
U društvu svakom svoje krike žalosne ispuštam,
I sa nesretnim i sa radosnim se ja zbližavam.
Svako misli da mi je postao prijatelj;
Niko ne traži moje tajne unutarnje.
Tajna od naricaja mog nije daleko.
Ali, uhu i oku nedostaje ta svjetlost.
Tijelo od duše i duše od tijela nisu zastrti,
Ali niko nema dozvolu da dušu vidi.”
Ovaj šum naja je vatra, to vjetar nije:
Ko god vatru ovu nema, neka ga ne bude!
To je vatra Aška, koja se u naju nalazi,
To je žestina Aška, koja u vinu boravi.
Naj je drug svakom ko je od prijatelja odvojen:
Napjev njegov kroz srca naša prodire.
Ko još vidje otrov i protivotrov, poput naja?
Ko još vidje saosjećajnog i ašika čeznjiva, poput naja?
Naj kazuje o putu punom krvi
I pripovijeda priče o Medžnunovoj strasti.
Samo onom bezumnom se povjerava smisao ova:
Jezik nema mušterije osum uha.
U tuzi našoj dani su beskrajni:
Dani naši putuju skupa s teškim jadom vatrenim.
Ako naši dani odu, pusti ih! – nisu bitni.
Ti ostani, jer niko nije svet kao što si Ti!
Ko god nije riba, vodom Njegovom se zasiti;
Ko god hljeba dnevnog nema, dani su mu dugi.
Nijedan sirovi ne razumije stanje zreloga:
Zato govor moj kratak biti mora. I tebi selam!
Dođi
Dođi, dođi, ko god da jesi,
bilo da bježiš, tražiš ili lutaš,
to više važno nije.
Dođi, ovdje ne broje se grijesi,
čak i ako si posrnuo hiljadu puta,
dođi, dođi, dođi što prije.
Ples atoma
O dane, ustani!
Atomi plešu,
zahvaljujući Njemu cijeli svemir pleše obuzet ekstazom.
Oslobođene tijela i uma duše plešu ispunjene ekstazom.
Šapnut ću ti u uho gdje ih njihov ples vodi.
Svi atomi u zraku i pustinji plešu.
Zbunjeni i opijeni zrakama sunca izgledaju zaluđeno.
Svi atomi nisu tako različiti od nas.
Sretni ili tužni
svi smo bića u zraci sunca od Voljenog
Gazel o smrti
Kad preselim, kad moj tabut,
svakom, da sam mrtav, zbori,
ne mislite da me tuga
za svijetom ovim mori!
Nek ne cvili za mnom niko,
nek ne kaže:”šteta, šteta”,
jer je šteta bit šejtanov,
pa ić’ tamo, gdje se gori!
Na dženazi mojoj nek se
ne tuguje zbog rastanka
jer baš tada dušom mojom
sreća sastanka žubori.
Kad me spuste u grob, niko
nek ne kaže:”Sasvim nesta!”
jer društvima dženetlija
grob – samo paravan tvori!
Kada vidiš da me spuste,
smatraj da me tada dižu.
Zar na nebu sunce, mjesec,
kada zađe manje gori?
Ti sve misliš to je suton,
Ne, svitanje to je pravo,
jer spuštanjem tijela u grob,
radi se o duše zori.
Koje sjeme ne proklija,
kad ga zemlja u se primi?
Pa kako u proživljenje
da mi dušu sumnja mori?
Iz bunara izvadi se
potopljena kofa puna.
Stog ne plače duh Jusufov
dok se tijelo s jamom bori.
Kad zatvoriš jedan otvor,
tad se drugi sam otvara.
Pa nek se zbog moje smrti
ni riječ tuge ne prozbori!
Oni koji ne osjećaju ovu Ljubav
Oni koji ne osjećaju ovu Ljubav
kako ih nosi poput rijeke,
oni koji zoru ne piju
kao da je čaša izvorske vode
i koji zalazak sunca ne večeraju,
oni koji se ne žele promijeniti,
neka spavaju.
Ova Ljubav nadilazi izučavanje teologije,
te stare prevare i licemjerja.
Želiš li tako razvijati svoj um,
spavaj dalje.
Ja sam od svog uma odustao.
Razderao sam odjeću
i bacio je.
Ako još nisi sasvim gol,
svoj lijepi ogrtač od riječi
omotaj oko sebe…
i spavaj.
Ljubav mi reče
Obožavam mjesec.
Pričaj mi o nježnom sjaju svijeće
i kako sladak je moj mjesec.
Ne pričaj mi o žalosti
već o takvom blagu,
ali ako ti je nedokučivo,
onda samo ostani u tišini.
Sinoć mi je stvarnost pobjegla
i prigrlio sam ludost.
Ljubav je to vidjela i reče mi,
Evo me!
Obriši suze i ostani u tišini.
Rekoh joj,Ljubavi,
bojim se,
a to nisi ti.
Ljubav mi reče,
nema toga što ja nisam.
Ostani u tišini.
Na uho ću ti šaptati tajne,
a kada ih prepoznaš ti samo glavom kimni
i ostani u tišini.
A mjesec duše
ukaza se na putanji moga srca.
Toliko je dragocjeno to putovanje.
Rekoh… Ljubavi
kakav je to mjesec?
Ljubav mi reče,
ne trebaš se to pitati.
Ostani u tišini.
Rekoh… Ljubavi,
je li to lice anđeosko ili ljudsko?
Ljubav mi reče,ništa što bi tebi bilo poznato.
Ostani u tišini.
Rekoh, molim te objasni mi,
umrijet ću od iščekivanja.
Ljubav mi reče,
tu sam te čekala!;
Budi uvijek na rubu
i ostani u tišini.
Ti u ovoj dvorani
prikaza i iluzija stanuješ,
a sada išetaj iz kuće
i ostani u tišini.
Rekoh… Ljubavi,
reci mi…
zna li Gospod da ovako
samnom postupaš?
Ljubav mi reče,
o da, On zna…
samo budi potpuno…
potpuno.. u tišini…
Dunjalučar 