Promocija pjesnika, književnika i istraživača iz sfere društvenih nauka, prilika za objavljivanje autorskih tekstova (poezija, proza eseji, recenzije, kritike, rasprave i osvrti ). Šaljite svoje radove u inboks facebook stranice, ili na mail : dunjalucar@gmail.com
Uhljup
Uhljup stoji i viče:
Uže polje moga djelovanja
i cjelokupnog zanimanja moje duše nihila
jeste da vas mrzim iz dna svoje napaćene duše
I ne mislite da vas mrzim
što ste baš vi to što jeste
Mrzio bih vas i da ste nešto drugo
Ma šta to bilo
I uhljupove riječi dođoše do faraona
I ovaj ga progna
A uhljup nađe zaštitu kod mudra čovjeka
I kad bi žedan i gladan
Ovaj ga napoji i nahrani
mednom rosom i prepelčijim jajima
I kad se pojede
I bi mu malo,
uhljup zapovijedi mudracu:
Hoću meso!!!
I krv poteče
I preli se vrč vina
I uhljup se obijesti
I uhljup se vrati u grad
I uze zlato
I pobježe s njim
I kad gonjeni stigoše na obalu
pred duboko more
Za petama im kasaše faraon
I uhljup zadrhta stajavši uz mudraca
A ovaj raspoluti more i pokaza mu put
I uhljup se tad uzoholi i reče:
Zar ja po bladu da gazim i hodim ti sijedi starče;
želim most i kočije zlatne da me nose po njemu!!!!
I mudrac ga pogleda
I ne reče mu ništa
Bijelom rukom pokaza put
i potlačeni prođoše
A faraon bi potopljen
A uhljup ostade
Ostade skrit na vijeke vjekova
Dalek od čovjeka i svega ljudskog
U pećini bez trunke svjetla
Samo ponekad
Kad misli da svi na svijetu sniju
Njega ostavi mržnja
I tada uhljupova tamna prsa se otvore
A pećinu ispuni svjetlost
I tada na licu uhljupa
Zasja kaplja molitve
koja moli i kazuje:
Bože, sačuvaj me mene sama!
